PSCPD U RUMUNIJI: Svedoci duge istorije Srba u Aradu i Temišvaru

Članovi Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva (PSCPD) ovog vikenda, 11. i 12. novembra, boravili su u Rumuniji, gde su, na poziv Saveza Srba u toj državi, učestvovali na ovogodišnjem izdanju „Dana srpske kulture” u Temišvaru.

Oni su u subotu uveče, zajedno sa domaćinima, Horom Pravoslavne srpske saborne crkve u Temišvaru i Crkvenim horom „Sveti Jovan Krstitelj” iz Bačke Palanke, nastupili u Vladičanskom dvoru u Temišvaru, a u nedelju su pevali na liturgiji u Pravoslavnoj srpskoj sabornoj crkvi u istom gradu.

Društvo je, pod vođstvom predsednika Srđana Mikovića i dirigentkinje mr Vere Carine, iz Srbije put Rumunije krenulo u subotu u ranim jutarnjim satima, sa namerom da najpre jedan deo dana provede u Aradu, gradu koji za ovo društvo i za Srbiju i Pančevo ima veliki značaj.

Pogledajte i kviz na tu temu:

 

 
 
 
 
 
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели Zdravo Pančevo (@zdravopancevo)

 

– Ovaj grad na obali reke Moriš ima izuzetnu istorijsku i kulturnu važnost za srpski narod, a naročito za PSCPD. Iz Arada potiče izuzetan srpski kulturni radnik i dobrotvor Sava Tekelija, zadužbinar i utemeljivač srpskih kulturnih institucija u Habzburškoj monarhiji. Sa druge strane, na samom početku Prvog svetskog rata, tvrđava u Aradu je od strane austrougarskih vlasti proglašena za koncentracioni logor, i u njemu je tokom naredne četiri godine nastradalo više od 4.000 Srba, što iz Monarhije što iz okupirane Srbije. Pančevačkom srpskom crkvenom pevačkom društvu je tada zabranjen svaki rad osim pevanja na liturgiji, a članovi Upravnog odbora, na čelu sa braćom Pavlom i Kamenkom Jovanovićem, odvedeni su u ovaj logor. Pavle Jovanović, predsednik PSCPD, umro je u logoru već nakon tri meseca. Značaj obilaska Arada podvučen je i činjenicom da je kao datum posete ovom gradu odabran Dan primirja, odnosno sećanja na potpisivanje sporazuma kojim je završen Prvi svetski rat – rekao je Damir Prašnikar, istoričar umetnosti i sekretar PSCPD.

U Aradu su Pančevci posetili najstariju građevinu u ovom gradu, Srpsku pravoslavnu crkvu svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla (Tekelijinu crkvu) smeštenu na takozvanom Srpskom trgu.

Domaćini su im bili aradski paroh protojerej-stavrofor Ognjan Plavšić i Božidar Panić, koji je svojim izlaganjima goste upoznao sa najznačajnijim istorijskim podacima o srpskoj crkvi i zajednici, značajnim građevinama i ličnostima.

Crva apostola Petra i Pavla sagrađena je između 1698. i 1702. godine, a gradnju je započeo i finansirao kapetan Jovan Popović Tekelija. Današnji izgled crkva je dobila između 1790-1822. godine, budući da ju je proširio Sava Tekelija (1761-1842), ktitorov praunuk.

U biblioteci crkve postoji oko 250 knjiga, od kojih je najstarija štampana u Veneciji u 16. veku. Čitav niz knjiga i dokumenata u ovoj biblioteci svedoči o viševekovnom srpskom prisustvu u aradskom kraju.

U unutrašnjosti crkve nalazi se šest fresaka, četiri sa biblijskim i dve sa istorijskim scenama, koje je postavio na svod i uradio oko 1845. godine slikar Nikola Aleksić. On je i oslikao ikonostas 1863. godine. Skulpture na ikonostasu pripadaju vajaru Mihaju Janićiju. U svetilištu se nalazi ikona Bogorodice koju je izradio zanatlija Štefan Teneći.

U crkvi se čuvaju najstarije zastave esnafa u Aradu.

Tu se nalazi i grob Save Tekelije.

Oko crkve je postojalo groblje koje je kasnije ukinuto, a u zidove zgrade uzidani su najvažniji spomenici, među kojima je i spomenik Save Arsića, bivšeg gradonačelnika Arada.

Jedna spomen ploča svedoči i da u porti crkve počiva Eustahija Arsić, rođena u Irigu 1776, a umrla u Aradu 1843, prva spisateljica nove srpske književnosti, prva članica Matice srpske i prva saradnica Letopisa Matice srpske.

Članovi hora iz Pančeva su tokom svoje šetnje prošli pored spoljašnosti rodne kuće Save Tekelije, a zatim su posetili i prelepo zdanje Rimokatoličke crkve svetog Antuna Padovanskog, delo čuvenog srpskog arhitekte Milana Tabakovića, kao i uži centar grada.

Sledeća stanica im je bio grad Temišvar, gde su u svečanoj sali Srpske pravoslavne Eparhije temišvarske, odnosno u Vladičanskom dvoru, učestvovali na Večeri horske muzike. Hor je pod upravom prof. Vere Carine izveo 10 odabranih svetovnih i duhovnih kompozicija.

Poslušajte kako je zvučala jedna od njih.

 

 
 
 
 
 
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели Zdravo Pančevo (@zdravopancevo)

 

Snimak celog nastupa PSCPD-a u Vladičanskom dvoru možete pogledati na Jutubu:

Zgrada Vladičanskog dvora srpskog pravoslavnog episkopa temišvarskog, odnosno sedište vladike Lukijana, nalazi se na Trgu ujedinjenja, jednog od tri velika trga u najstarijem delu Temišvara, uz Tg slobode i Trg pobede.

Vladičanski dvor je ujedno i centar srpskog duhovno-crkvenog i kulturnog života u kome je 1790. godine održan Temišvarski sabor. Zgrada je podignuta između 1745. i 1747. godine i u njoj se čuvaju značajna dela crkvene umetnosti 17. i 18. veka i bogata bibliografska kolekcija.

 

Sutradan, u nedelju 12. novembra, služena je sveta liturgija u Srpskoj sabornoj crkvi, na kojoj su članovi pančevačkog pevačkog društva, kao i prethodne večeri, pevali sa druga dva hora, sa domaćinima i horom iz Bačke Palanke.

Ova prelepa crkva smeštena je odmah pored Vladičanskog dvora, a između 1744. i 1748. podigao ju je srpski pravoslavni episkop Georgije Popović na lokaciji starih odbrambenih bedema iz 16. veka, srušenih 1742. godine.

Veoma je upečatljiva zapadna fasada crkve u stilu klasicizma sa elementima baroka, kao i sama unutrašnjost crkve. Zdanje je 1964. godine proglašeno istorijskim spomenikom pod zaštitom UNESCO-a.

Crkva je restaurirana 1997. godine, a radove je izveo Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu.

Posle svete liturgije i zajedničkog fotografisanja, pančevci su posetili Rumunski pravoslavni katedralni hram Sveta tri Jeraraha, gde su se poklonili moštima svetog Josifa mitropolita temišvarskog, kao i sva tri gradska trga i njihove znamenitosti.

U povratku ka Pančevu, posetili su i Manastir svetog velikomučenika Georgija, Senđurađ ili Šenđurac, kako ga u Banatu zovu, smešten kraj reke Brzave. Ovaj manastir pripada Eparhiji temišvarskoj Srpske pravoslavne crkve u Rumuniji.

Manastir je, kako je zapisano na pronađenoj kamenoj oltarskoj ploči, na temeljima prethodne svetinje posvećene Svetom Georgiju, 1485. podigao srpski despot Jovan Branković. Sadašnja manastirska crkva izgrađena je u baroknom stilu 1793/94. godine.

Domaćini Pančevačkom srpskom crkvenom pevačkom društvu u Šenđurcu bili su iguman Nikon Korićanac i manastirski sabrat jeromonah Jakov Jović.

Gosti su svojom pesmom učestvovali na večernjem bogosluženju, poklonili se manastirskim svetinjama i posetili u manastiru nedavno otvoren spomen-memorijal značajnog manastirskog starešine, arhimandrita Pavla Kengelca.

Nakon što su prešli ovaj dug put kroz srpsku istoriju i nakon što su Pančevo još jednom predstavili na najlepši način, horisti su se puni utisaka vratili u svoj grad…

Foto i video: Nenad Novaković, Ivana Abramović, Ivana Milosavljević, Dragana Kožan

Copyright © 2021 zdravopancevo.rs. All Rights Reserved/Sva prava zaštićena. U slučaju preuzimanja, prethodno pogledajte Uslove korišćenja.
Podeli: