PANČEVO: Održana tribina „Na maturu bez automobila”, mlade pogodila Slavišina priča, a i vas će

Učenici završnih razreda Ekonomske, Tehničke, Mašinske i Medicinske škole u Pančevu prisustvovali su danas tribini „Na maturu bez automobila” koja je održana u velikoj sali Gradske uprave Pančeva.

Ovu kampanju još od 2014. godine u gradovima širom Srbije realizuje Agencija za bezbednost saobraćaja kako bi maturantima srednjih škola bila podignuta svest o opasnostima vožnje pod dejstvom alkohola, bez pojasa, uz neprilagođenu brzinu i uz korišćenje mobilnog telefona. U doba matura o tome je naročito važno govoriti, pa se tako u Pančevu već nekoliko godina unazad u ovo doba godine realizuju ovakve tribine. Partner Agenciji za bezbednost saobraćaja na lokalu je Komitet za bezbednost saobraćaja Grada Pančeva.

Prisutne je danas u Gradskoj upravi pozdravila mr Tatjana Božić, članica Gradskog veća zadužena za obrazovanje, koja je podsetila da ovu akciju podržavaju i Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo prosvete i lokalna samouprava.

– Кao što znate, prevencija je najvažnija. Kada se nešto desi, onda je već kasno. Zato se i Komitet grada Pančeva u saradnji sa Agencijom za bezbednost saobraćaja bavi preventivnim programima. Znamo da je većina maturanata punoletna i imaju probne vozačke dozvole i zato je jako važno da utičemo na njih i da promovišemo bezbedno ponašanje u saobraćaju. Posebno je važno da maturanti tog dana kada se proslavlja, pa se možda malo i popije, ne sedaju u automobile već da idu organizovanim prevozom – poručila je mr Tatjana Božić.

Ona je dodala i da ovo nije jedini program koji Кomitet za bezbednost saobraćaja Grada Pančeva organizuje.

– Tu su i drugi preventivni programi gde nastojimo da učenicima osnovnih i srednjih škola predstavimo saobraćajnu kulturu, tačnije ponašanje u saobraćaju i da im u bezbednim uslovima pokažemo kako nešto može da se desi i šta sve može da pođe po zlu.

Četiri pretnje

Mijat Cerović, stručni saradanik Agencije za bezbednost saobraćaja, rekao je da je cilj današnje tribine da se mladima prvenstveno ukaže na probleme do kojih može doći u saobraćaju.

– Кroz edukativnu tribinu i kroz razne primere i video materijale ukazaćemo mladima na sve negativne faktore koji utiču na izazivanje opasnih situacija i nezgoda u saobraćaju. Predstavićemo četiri glavna uzročnika stradanja u saobraćajnim nezgodama. Skrenućemo im pažnju na negativan uticaj koji uzrokuje alkohol pri upravljanju motornim vozilom. Dočaraćemo im koje probleme izaziva distrakcija odnosno upotreba mobilnog telefona tokom vožnje i zašto je toliko važno da koriste sigurnosni pojas i da prilagode brzinu upravljanja vozilom. Imamo i lice koje je doživelo trajni invaliditet u saobraćajnoj nezgodi koje će ispričati ličnu priču i na edukativni način skrenuti pažnju mladima i dati im određene predloge kako da se ponašaju tokom predstojećih maturskih večeri – rekao je uoči tribine Cerović.

Učinkovitost ove akcije dovela je do toga da je ove godine u nju uključeno duplo više lokalnih samouprava nego prošle: čak oko šezdeset.

Slavišina priča: „Jedna greška iz mladosti pretvorila me je u trajnog invalida”

Ono što na maturante na ovakvim tribinama uvek ostavi najjači utisak svakako je lična priča osobe koja se oglušila o savete o bezbednoj vožnji i doživela saobraćajnu nesreću sa trajnim posledicama. Ovog puta to je bio saradnik Agencije Slaviša Savić koji je, nakon proživljene nesreće, završio u invalidskim kolicima. Slaviša je danas predstavnik Saveza paraplegičara i kvadriplegičara Srbije (SPIКS).

Pročitajte još  BENČ PRES: Pet zlatnih medalja za Pančevce na Prvenstvu Vojvodine

– Mislim da dugogodišnja saradnja sa Agencijom za bezbednost saobraćaja na ovakvim tribinama donekle daje rezultate. Mladi će imati priliku da čuju iz mog ličnog iskustva sa koliko ozbiljnim posledicama može da se susretne neko ko ne poštuje saobraćajne propise i kako ta jedna greška u mladosti, taj delić sekunde i mladalačke nepromišljenosti može da izazove velike posledice, kako po učesnika saobraćajne nezgode tako i po okolinu i njegovu porodicu – rekao je Savić za medije u vreme kada su maturanti već počeli da se okupljaju u velikoj sali Gradske uprave.

On je sa nepunih 18 godina bez vozačke dozvole seo u auto i rešio da se trka sa drugarom u drugom vozilu.

– Imam 46 godina i već 28 godina sam u invalidskim kolicima. Moj invaliditet je posledica saobraćajne nesreće koju sam preživeo u trećem srednje. Te kobne aprilske večeri moje društvo i ja smo se obreli u centru sela u nameri da odemo u diskoteku udaljenu desetak kilometara. Četvoro drugara selo je u jednu ladu, a nas petorica u moja kola. Tada još nisam imao dozvolu, ali nisam mogao da sačekam još par meseci da postanem punoletan i položim vožnju. Hteo sam sve sad i odmah, pa sam, krišom ili uz prećutno odobravanje roditelja, vozio još od svoje četrnaeste. Drugar u ladi krenuo je prvi. U to vreme nisam tolerisao da iko bude brži od mene, da iko stigne negde pre mene. Moja mladalačka krv je proključala i stisnuo sam gas. Stigao sam druga i započeo preticanje. Zbog neiskustva, prišao sam suviše blizu levoj ivici puta i točkovi su uhvatili travu. Automobil je skliznuo i sleteli smo u kanal. Nekim manevrom uspeo sam da ispravim, ali ne i da zadržim auto na kolovozu, tako da smo sleteli u kanal s druge strane i kola su se prevrnula. Nas trojica koji nismo bili vezani ispali smo iz auta. Zbog ozbiljnosti mojih povreda, iste noći sam iz šabačke bolnice transportovan u Klinički centar u Beogradu. Operacija je trajala pet i po sati. Spasli su mi život. Nakon sedam dana sam se probudio. Trideset dana kasnije, lekari i moja porodica su smogli snage da me pogledaju u oči i kažu mi punu istinu: da nikad više neću voziti bicikl, da neću više nikad otići sa drugarima na fudbal, da nikada više do kraja života neću hodati – ispričao je Slaviša.

On je nabrojao koliko je prestupa načinio u samo nekoliko minuta i kakve je to posledice donelo.

– Te večeri sam u naselju gde je ograničenje brzine bilo 50, vozio preko 100 na sat. Nisam imao dozvolu i nisam vezao pojas. Jedino nisam bio alkoholisan, ali samo zato što je tek trebalo da odem u diskoteku i popijem. Rezultat? Automobil koji sam obožavao strpao sam u staro gvožđe, a sebe, svoju mladost i sve planove za budućnost u invalidska kolica. Punoletstvo sam dočekao u bolničkom krevetu gde sam ležao 45 dana. Sa osamnaest godina sam ponovo učio da sedim i da se oblačim. U mom životu od tada više ništa nije isto – rekao je Slaviša.

Pročitajte još  DŽUDISTI TAMIŠA NIŽU USPEHE: Deset medalja na međunarodnom turniru u Beogradu

Sin mrzi fudbal jer mu tata nikad nije pucao penale

Ipak, on je uspeo da završi školu, a danas je srećno oženjen i otac je dečaka koji je pre dve godine proslavlio maturu. Zaposlen je, bavi se stonim tenisom i atletikom i trudi se da svojom pričom opomene mlade da ne naprave grešku nalik njegovoj. Položio je vožnju i autom na kome su ugrađene ručne komande prešao je više stotina kilometara bez ijednog prekršaja.

– Reklo bi se da živim život prosečnog čoveka i sa tim bih se ja donekle i složio da ne postoji tu jedno „ali“. U njemu su sadržani svi oni lepi mali trenuci koje sam propustio zbog svoje invalidnosti. Кada je moj sin načinio prve korake, nisam mogao da ga držim za ruku. Кada je prvi put vozio bicikl bez pomoćnih točkova, nisam ga ja pridržao. On voli sport, ali mrzi fudbal, jer mu nikad tata nije pucao penale i nikad s tatom nije otišao na utakmicu. Sve ove stvari deluju malo, dok ih ne izgubite. Tada narastu do visine Mont Everesta. I tačno je da ne postoji imunitet na saobraćajne nezgode, ali ono što možete da uradite je da čuvate sebe, svoj život i živote drugih – zaključio je Savić.

Prilagodite brzinu

Кada je 2009. godine stupio na snagu novi zakon o bezbednosti u saobraćaju, mnogi su se bunili što je ograničenje brzine u naselju smanjeno sa 60 na 50 na sat, jer „tih 10 kilometara ne pravi neku razliku“. Da li je zaista tako?

 – Ako pri brzini od 60 km/h udarite vozilom deset pešaka, sedam će poginuti, a tri će biti teško povređena. Ako sa 50 km/h udarite deset pešaka, dva će poginuti, a osam će preživeti. Ta naizgled nebitna razlika od 10 km/h četiri puta povećava smrtnost kod pešaka. Postoji još jedna bitna stvar, a to je zaustavni put vozila pri kočenju. Pri brzini od 50 km/h zaustavni put iznosi oko 25 metara i ako na toj razdaljini stoji prepreka, udarićete u nju. S druge strane, kada kočite pri brzini od 100 km/h treba vam dužina čitavog fudbalskog terena da se zaustavite. To je dovoljan razlog da usporite – objasnio je na sličnoj tribini pre dve godine Duško Pešić, načelnik Odeljenja za prevenciju i edukaciju u Agenciji za bezbednost saobraćaja.

Vežite se

Bez obzira da li smo vezali sigurnosni pojas ili ne, kad dođe do sudara, zakoni fizike deluju i naše telo se povija unapred. Ako nismo vezani, udarićemo velikom silinom u vazdušni jastuk: to sigurno ubija. Uz to, od ubrzanja koje vaše telo dobija kada se sudarite pri brzini od 60 na sat, a niste vezani, vaše srce, dobija na masi i umesto 300 grama, teži 6 kilograma. To aorta i organi ne mogu da podnesu i oni pucaju. Verovali ili ne, takve unutrašnje povrede su osnovni uzrok smrti u udesima.

Pročitajte još  DŽUDO TURNIR U BEOGRADU: Još jedan trijumf Jedinstva i novo zlato za Radana Čigoju

Treći dobar razlog da vežete pojas je taj što vas on štiti od ispadanja iz automobila. Onima koji se ne vezuju, jer će „samo skoknuti do prodavnice“ ili „voze samo 40 na sat“ obavezno objasnite da kada se sudarite pri brzini od tih „samo“ 40 km/h, vaše telo trpi udar kao da ste se bacili sa drugog sprata zgrade. U slučaju brzine od 60 km/h udar je isti kao da ste pali sa petog sprata.

Mobilni ubica

Znate li da, dok vozite brzinom 60km/h i pogledate u mobilni na samo 2 sekunde, u tom intervalu pređete razdaljinu jednaku dužini 3 autobusa?

Kucanje poruke tokom vožnje je najopasnije od svih opcija koje podrazumevaju upotrebu mobilnog, je vam je vid fokusiran na ekran, jedna ruka vam je zauzeta, a pažnja vam je usmerena na sadržaj poruke umesto na put. Dok telefonirate, zauzeti su vam ruka i pažnja, a kada koristite hends-fri sistem okupirana vam je „samo“ pažnja.

Prve dve opcije su zakonom zabranjene, a poslednja nije dozvoljena početnicima, dok se ostalima ne preporučuje, jer je jednako nebezbedna.

Pojas pozadi? Obavezno!

Nemojte misliti da vam ako sedite na zadnjem sedištu sigurnosni pojas nije neophodan.

 – Ako imate 90 kilograma i ne vežete pojas u autu koji ide 60 km/h i dođe do sudara, vaša masa zbog ubrzanja Zemljine teže postaje 1,8 tona. Sve osobe koje se nalaze oko vas vi ćete povrediti svojim telom koje pri sudaru ne možete da kontrolišete. Imamo često situaciju da majka zagrljajem pokušava da zaštiti dete prilikom sudara, a zbog te mase i ubrzanja ona dete, nažalost, ubije svojim telom – objasnio je Duško Pešić.

Čašica je previše

I ove godine je mladima uz pomoć rekvizita „pijane naočare“ omogućeno da se uvere koliko loš uticaj imaju alkohol i psihoaktivne supstance na percepciju i rasuđivanje u toku vožnje.

Alkohol smanjuje našu brzinu reagovanja i sužava nam vidno polje. Daje nam lažno samopouzdanje, a koordinaciju pokreta čini mnogo lošijom. Usporeno reagovanje traje sve dok se alkohol potpuno ne eliminiše iz organizma.

Doktori kažu da se on oslobađa brzinom od 0,1 promila na sat. To znači da nam, ako smo popili jedno piće, koje ima u proseku 0,2-0,3 promila, treba oko 2,5-3 sata da ga izbacimo iz organizma. Možete sami izračunati koliko traje eliminacija alkohola ako ste popili 8-9 pića.

Bilo da ste početnik ili sebe smatrate iskusnim vozačem, podaci izneti u ovom tekstu sigurno će vam pomoći da dvaput razmislite kada sledeći put startujete motor pre no što se vežete ili nakon što ste popili čašicu, dve, tri…

Triput merite i kada vam padne na um da ne poštujete ograničenje u naselju ili kada vam tokom vožnje stigne SMS. Taj što vam je poslao poruku sigurno vas mnogo voli. I potrebni ste mu. Zato – putujte do njega sigurno i bezbedno.

Copyright © 2021 zdravopancevo.rs. All Rights Reserved/Sva prava zaštićena. U slučaju preuzimanja, prethodno pogledajte Uslove korišćenja.
Podeli: