PO KULTURU AUTOBUSOM: Za perkelt i kurtoš stajalo se u redu na Danima mađarske kuhinje u Skorenovcu

Najukusnija i najlepša tradicionalna jela koja se već vekovima spremaju kako na teritoriji Mađarske, tako i u svim onim krajevima koje naseljavaju pripadnici mađarske nacionalne manjine, imali su priliku da probaju svi oni koji su u subotu, 7. oktobra posetili malo selo Skorenovac, u opštini Kovin.

Ovo najjužnije mađarsko selo na svetu, nastalo polovinom 19. veka, već duže od deceniju i po neguje običaje i tradiciju Sekelji Mađara na posebno lep način – kroz manifestaciju Dani mađarske kuhinje.

Pogledajte kviz na tu temu:

 

 
 
 
 
 
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Објава коју дели Zdravo Pančevo (@zdravopancevo)

 

Ona je ove godine održana 15. put, i okupila je goste iz Kovina, Pančeva, Smedereva, Beograda i drugih gradova i mesta kako iz Srbije, tako i iz Mađarske i Rumunije.

Kao što tradicija nalaže, početak manifestacije označili su lovci svečanom paljbom, a gostima je potom dobrodošlicu poželeo Tivadar Bogoš, predsednik Mesne zajednice Skorenovac. Da bi sve proteklo na najbolji mogući način i onako kako se u domaćinskim kućama radi, sveštenik je blagosiljao predstojeći ručak, a onda su prvi taktovi muzike označili početak još jedne sjajne gastronomske avanture.

Ulicama ovog živopisnog sela ubrzo su se raširili mirisi delicija po kojima je Mađarska prepoznatljiva – od jela nalik gulašu koje se zapravo zove perkelt i koje nenadmašni majstori kulinarstva, učesnici takmičenja, pripremaju u kazanima na licu mesta, do knedli sa šljivama i kurtoš ili „dimnjak” kolača koji ceo svet obožava.

Bilo je tu i raznih jela od mesa i kupusa, kolača i raznih drugih đakonija, čiji je miris mamio nove posetioce. Ipak, ako ste negde videli red ljudi, zna se šta se tražilo – još jedan kurtoš ili još jedan tanjir preukusnog perkelta, bilo onog od svinjskog mesa, ili od pilećeg, ovčijeg ili nekog drugog, bilo sa kostima, bilo bez…

Žiri koji je ocenjivao jela iz kazana koje su pripremili kulinari iz Skorenovca, Vojlovice, Ivanova, Omoljice, Kačareva, Smedereva, Titela, Bonjhada iz Mađarske, te stalni gosti iz zbratimljenih gradova iz Transilvanije (Rumunija) i drugih mesta, imao je pune ruke (ili bolje rečeno – puna usta) posla.

Pored ukusa mađarskih specijaliteta, u obzir se uzimalo i to kako je kuvar obučen, te kako je dekorisan sto sa hranom. Preovlađivala su, naravno, nacionalna obeležja, boje i simboli Mađarske, ali i Srbije, a sve je to ovom carstvu ukusa i mirisa dodavalo na živopisnosti i lepoti, a u tefterima članova žirija upisivali su se dodatni poeni…

Pored priznanja najboljim kuvarima, dodeljene su nagrade i deci iz lokalne Osnovne škole „Žarko Zrenjanin” (jeste li znali da je ova škola naziv dobila po svom nekadašnjem đaku?) koja su učestvovala na tematski prilagođenom likovnom i literarnom konkursu.

Uručene su i utešne nagrade za najbolju ekipu kulinara, najsimpatičniju kuvaricu i druga zanimljiva priznanja sa ciljem da se svi na ovoj manifestaciji osećaju lepo, prihvaćeno i zadovoljno i da čitav događaj obeleži dobra energija i još bolje raspoloženje.

Gosti i starosedeoci Skorenovca uživali su u bogatom ručku, ali i u obilasku tezgi gde su se mogle videti i pazariti i rukotvorine i drugi predmeti i proizvodi iz domaće radinosti koje su izložili članovi različitih udruženja. Sve je to potrajalo do 17 sati, kada je Skorenovac sa svojih oko 1.000 meštana ponovo utonuo u mir.

A u Skorenovcu nije oduvek živelo tek hiljadu duša, naprotiv. Bilo ih je oko dva i po puta više, pre nego što su se mahom mladi, trbuhom za kruhom, otisnuli u beli svet. Upravo zbog činjenice da se stanovništvo ovog južnobanatskog sela osipa i da je u seoskoj školi sve manje đaka, ovakve manifestacije koje vraćaju ljude u Skorenovac zaista su dragocene.

Nema ništa lepše nego videti kako u selu ponovo vrvi od naroda kao u košnici i kako stari običaji i tradicija Sekelji Mađara sa ovih prostora nastavljaju da žive…

Koliko je starosedeoicima Skorenovca važno da očuvaju te vrednosti svedoči i činjenica da je dan uoči manifestacije, u petak, 6. oktobra, u Skorenovcu održana svečanost povodom obeležavanja 140 godina otkad su Sekelj Mađari došli u južni Banat i naselili se u Skorenovac, Vojlovicu i Ivanovo. Svečanosti je prisustvovao veliki broj gostiju, među kojima su bile i delegacije gradova i opština iz Mađarske i Rumunije sa kojima Skorenovac neguje bratske veze.

Ovom prilikom je potpisan i jedan važan dokument: protokol o saradnji između Skorenovca i naseljenog mesta Madefalva u Transilvaniji. Ceremoniju su svojim prisustvom uveličali i predstavnici Ambasade Republike Mađarske u Srbiji.

Bila je to prilika da se svi podsete činjenice da su Sekelji Mađari, koji danas čine jednu od najznačajnijih etničkih zajednica današnje Vojvodine i Banata, imali vrlo bitnu ulogu u stvaranju istorije ovog prostora. Sekelji su u ove krajeve došli sa prostora Bukovine u današnjoj Rumuniji tokom druge polovine 19. veka.

Sadašnjem naselju Skorenovac prethodilo je osnivanje mesta Đurđevo (1868), koje je, zajedno sa još nekoliko naselja, trebalo da obezbedi plodno zemljište i isušivanje močvarnog terena na prostoru između Kovina i Perleza.

Pošto je od 1870. voda u više navrata probila izgrađenu branu i poplavila Đurđevo, stanovništvo je počelo da se iseljava, tako da su vlasti 1883. godine odredile da se umesto njih dovede sekeljsko stanovništvo iz Bukovine. Uprkos dolasku novog stanovništva, problemi sa poplavama nisu rešeni, tako da je u periodu od 1884-1887. godine selo premešteno na mesto današnjeg Skorenovca.

I živi ovo lepo i ušuškano selo i danas. Uz dobre, čestite i vredne ljude, spremne da stražare kraj ognjišta da se ono, ne daj Bože ne ugasi, nema za Skorenovac zime…

Foto: Turistička organizacija Opštine Kovin

Copyright © 2021 zdravopancevo.rs. All Rights Reserved/Sva prava zaštićena. U slučaju preuzimanja, prethodno pogledajte Uslove korišćenja.
Podeli: