PO KULTURU AUTOBUSOM: „Žetelački dani” u Vojlovici – seme ljubavi koje spaja komšije Mađare, Slovake i Srbe

Vojlovački žetelački dani, 29. po redu, održani su u petak i subotu, 26. i 27. jula, u naselju Vojlovica u Pančevu. Kao i svake godine, ovaj događaj koji slavi žetvu i zajedništvo Slovaka, Mađara i Srba, i na najlepši način oslikava multikulturalnost kojom se Pančevo i južni Banat posebno ponose, organizovali su Mađarsko kulturno-umetničko društvo „Tamaši Aron“ i Slovačko kulturno-prosvetno društvo „Đetvan“ iz Vojlovice.

 

 
 
 
 
 
Ver esta publicación en Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Una publicación compartida por Zdravo Pančevo (@zdravopancevo)

 

Ove svečanosti uvek protiču u znaku radosti i zadovoljstva zbog završetka žetvenih radova, kao i u znaku zahvalnosti poljoprivrednicima za trud uložen u ovu našu južnobanatsku ravnicu.

Manifestacija je počela u petak, 26. jula, popodne programom za decu u Parku reformacije i dvorištu „Đetvana”.

Najmlađi su imali priliku da, kroz igru i druženje, nauče nešto više o letu, žetvi i proizvodima od žita. Slikali su, pravili kifle i na kraju se osvežili ukusnim sladoledom… Priča o manifestaciji koja u Vojlovici traje već čitave tri decenije na ovaj način prenosi se polako i na mlada pokolenja…

Istoga dana u večernjim satima u dvorištu SKPD-a „Đetvan” veliki broj Vojlovčana i njihovih gostiju iz Pančeva i ostalih mesta okupio se na koncertu folklora i tradicionalne muzike koji je takođe uvek deo programa „Žetelačkih dana”.

Prisutne su tom prilikom pozdravili Miroslav Oravec, predsednik SKPD-a „Đetvan” i Vilmoš Lečei, predsednik MKUD-a „Tamaši Aron”. Nastupili su Alisa Oravec i Martin Marek, koji su kroz ples predstavili žetvu, gosti „Tamašija” iz Mađarske, porodica Arpada Košnaša sa svojim igračima, gosti Đetvana, dečji folklorni ansambl iz Kovačice i drugi.

Na kraju su i izvođači i publika zajedno odigrali i jedno užičko kolo, tek da se slovačkoj i mađarskoj tradiciji doda i poneka srpska nota.

U subotu, 27. jula, već od ranog jutra u Vojlovici je bilo živo. Na stazi između Parka reformacije i zgrade Mesne zajednice postavljena je izložba rukotvorina i proizvoda od žita – raznih peciva i ukusnih kolača. Kroz ovaj živopisni „špalir” polako su se probijali učesnici defilea koji je u podne trebalo da krene ulicama Vojlovice.

Centralni događaj dana bio je upravo veliki defile žetelaca koji se posebno željno iščekivao. I devojke i momci i mladi i stari, obučeni u mađarske i slovačke nošnje, na traktorima, u fijakerima i na konjima, prodefilovali su svim većim vojlovačkim ulicama.

Ova vesela povorka zastajala je na svakoj raskrsnici da bi uz pesmu i igru, zajedno sa svojim komšijama i prijateljima, proslavila kraj žetve. U ovom nesvakidašnjem doživljaju uživali su i brojni gosti koji su se u Vojlovicu sjatili iz svih ostalih delova grada.

Žetva – ubiranje plodova žitarica je uvek bila jedan od najtežih, ali i najradosnijih poljoprivrednih radova. Donosila je svake godine hleb – dragocen za svakog čoveka. Ni sada to nije lak posao, ali je u prošlosti bilo posebno teško raditi na njivi, kositi ručno, po suncu. Bilo je naporno, ali su žeteoci, naravno, ovaj posao sebi olakšavali pesmom. Pevali su i neumorno radili.

Pročitajte još  U PETAK POČINJU „DANI VAJFERTA”: Ovo je detaljan program i satnica za sva tri dana

Danas se žetva obavlja savremenim mašinama. Od njihovog zaglušujućeg zvuka ni pesma se ne bi čula, ali nema ni ko da peva. Nasuprot tome, vesela pesma orila se satima vojlovačkim ulicama na povorci žetelaca u subotu.

U večernjim satima u oba vojlovačka kulturno-umetnička društva održani su tradicionalni žetelački balovi.

Druženje uz igru i pesmu potrajalo je do duboko u noć. Imali su Vojlovčani šta i da slave – pre svega: svoje viševekovno prijateljstvo, međusobno poštovanje, ispomaganje i život u miru i slozi koji je stvorio društvenu zajednicu kakva se malo gde u današnje vreme može sresti.

I na to Vojliovčani zaista mogu biti ponosni, dok svi mi ostali možemo učiti od njih i slediti njihov primer.

A treba se podsetiti da suživot Vojlovčana i njihov zajednički rad na razvoju ovog dela Pančeva ne traje tek tri decenije, koliko postoje „Žetelački dani”, već daleko duže, još od doseljavanja tih naroda na ove prostore, u Hertelendifalvu, kako se Vojlovica tada zvala, po grofu Jožefu Hertelendiju.

Svoj današnji naziv Vojlovica nosi tek od 1922, a dobila ga je po pravoslavnom manastiru Vojlovica, u čijem šumovitom zaleđu je naselje izgrađeno. Do sredine sedamdesetih godina prošlog veka imala je status sela, a potom, razvitkom grada Pančeva, dobija status gradskog naselja.

A kada je Hartelendifalva dobila svoje prve stanovnike?

Bilo je to polovinom 19. veka, u periodu od 1856. do 1869, odnosno u vreme Banatske vojne granice, kada su vojne vlasti intenzivno naseljavale obalu Dunava na potezu od Titela preko Pančeva do Kovina. Tako je tada uz reku niklo sedam novih naselja: Opovo, Glogonj, Belo Blato, Knićanin, Ivanovo, Đurđevo i – za priču o nastanku Vojlovice posebno važno naselje – Marienfeld (Marijina zemlja).

Marienfeld je nastao 1868/69. godine, kada je na taj prostor, po kraljevskoj zapovesti, došlo 180 slovačkih i nemačkih porodica, i to evangeličke veroispovesti, iz Hajdučice. Među Slovacima je bilo i doseljenika iz drugih slovačkih naselja, a nekoliko porodica došlo je direktno iz Slovačke. Marienfeld je tada imao 1.060 stanovnika – 650 Slovaka i 500 Nemaca. Oni su od monarhije dobili po 18 jutara zemlje. U početku su teško živeli, ali su, zahvaljujući plodnoj ravnici, ubrzo stali na noge.

No, velika nesreća zadesila ih je u proleće 1876: Dunav je presekao nasip i stravičan nalet vode uništio je naselje do temelja. Stanovnici su, osim golih života, sačuvali tek nešto odeće i malo stoke. Posle ove katastrofe, manji deo meštana Marienfelda preselio se u obližnja naselja, dok se velika većina, nakon što se Dunav povukao, vratila i na istom mestu osnovala novo naselje.

Pročitajte još  POZIV PANČEVKAMA I PANČEVCIMA: Predložite kandidate za Novembarsku nagradu do 15. oktobra

Međutim, četiri godine kasnije, 1879. usledila je još jedna razorna poplava. Tada je i vlast uvidela da na ovom mestu nije moguć opstanak, pa je 1881. odredila novu lokaciju za naseljavanje – šumoviti predeo između Pančeva i Starčeva.

Godine 1882/83. na taj prostor se naselilo i oko 1.500 Mađara Sekelja, reformatske vere, iz Andrašfalve u Bukovini. Predvodio ih je sveštenik Karolj Tomka, čiji se spomenik i danas nalazi na vojlovačkom groblju.

Tako je, 1883. osnovana trojezična opština pod nazivom Hartelendifalva.

Svaka od tri nacije naselila je po jednu ulicu, koje se čak i danas u Vojlovici spominju kao mađarska, nemačka i slovačka ulica. Već 1884. Vojlovčani zidaju školu, a 1902. bivaju posvećene slovačka evangelička i mađarska reformatska crkva.

O činjenici da je poljoprivreda bila jedan od osnovinih prihoda meštana ovog naselja, svedoči zapis iz 1912, u kome se navodi da je gotovo sva hrana na pančevačku pijacu u to vreme stizala upravo iz Vojlovice.

Zemljoradnja je ostala jedno od glavnih zanimanja Vojlovčana sve do pedesetih godina prošlog veka, kada su izgrađene velike fabrike u blizini naselja: Rafinerija nafte, „Azotara” i „Petrohemija”.

Vojlovica je i danas zadržala svoj ruralni izgled. Dugačke, lepo uređene ulice, Spoljnostarčevačka, Janošikova, Svetozara Markovića , Šandora Petefija i Bratstva-jedinstva presecaju ulice Janka Čmelika, Dobrovoljačku, Grobljansku, Boračku i Poljsku.

U centru naselja je park u kome se nalaze Evangelička i Reformatska crkva. Tu su smeštene i zgrade Mesne zajednice i Spomen-doma XII vojvođanskoj brigadi, koji je sazidan na temeljima nekadašnje osnovne škole „Bratstvo-jedinstvo”. Stare prostorije mesne zajednice i pošte danas su pretvorene u zdravstvenu stanicu i apoteku. Tu je i zgrada Vatrogasnog društva, inače jednog od najstarijih u Pančevu. Prostorije tog društva nekada su bile stecište amaterskog glumišta u Vojlovici, a sama građevina zaštićena je kao spomenik kulture Grada Pančeva.

Vojlovica ima razvijen duhovni život. Vernici se, zavisno od veroispovesti, okupljaju u slovačkoj evangeličkoj, mađarskoj refomatskoj, katoličkoj, baptističkoj i protestantskoj crkvi, odnosno u molitvenim domovima.

U Vojlovici se nalazi jedan od najstarijih arheoloških spomenika Grada Pančeva – Manastir Vojlovica. Smešten je u krugu Rafinerije nafte, po čemu je jedinstven u Evropi.

Preciznih podataka o tome kada je nastao nema, ali se pretpostavlja da ga je 1383. osnovao despot Stefan Lazarević, sin kneza Lazara. U krugu manastira nalaze se Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila i konak. Njegova osnova pripada raškoj školi. Manastir je tokom istorije više puta bio rušen, paljen i ponovo građen. U periodu od 1964. do 1987. bio je neakivan zbog gradnje i puštanja u rad obližnje Rafinerije nafte. Obnova i rekonstrukcija 1987-1991. udahnule su manastiru novi život.

Pročitajte još  U NEDELJU U BIG-u: Ne propustite „Bebiron puzijadu” i besplatnu školu za trudnice i tate

Ovo zdanje je 1991. proglašeno za kulturno dobro, odnosno za jedan od ukupno tri spomenika kulture od izuzetnog značaja koji se nalaze na teritoriji Pančeva. U manastiru se čuva oko 90 bogoslužbenih knjiga iz 18. veka, a tu su i vredne ikone i slike.

Kulturu, tradiciju i jezik Mađara i Slovaka neguju i promovišu dva izuzetno uspešna kulturno-umetnička društva: MKUD„Tamaši Aron“ i SKPD „Đetvan“, a to su upravo društva koja organizuju „Žetelačke dane”.

Nadaleko poznato i mnogo puta nagrađivano Mađarsko kulturno-umetničko društvo „Tamaši Aron” osnovano je pod nazivom „Ady Endre” 1961, kada je podignuta i zgrada društva. Današnji naziv nosi od 1969. i dobilo ga je po poznatom sekeljskom piscu Tamašiju Aronu. U okviru društva rade mešovita pevačka grupa, koja je najaktivnija i predstvalja sekeljske narodne pesme na domaćim i inostranim manifestacijama i festivalima, zatim folklorna grupa, posebna po izvođenju tradicionalnih igara bukovinskih Sekelja, ali i scenskih prikaza mađarskih tradicionalnih običaja, za koje je i nagrađivana u inostranstvu, a tu su i sekcija vezilja čije članice su dobijale priznanja velemajstora na međunarodnim izložbama, gde su prikazivale sekeljski vez i različite ručne radove i, na kraju, literarna sekcija čiji je zadatak negovanje sekeljsko-mađarskog jezika i njegovo prenošenje na mlade naraštaje.

Članovi društva učestvovali su i na brojnim festivalima, susretima i smotrama, kao što su Južnobanatska smotra mađarskih KUD-ova, Susret božićnih običaja i Vitelejemskih igara i festivali narodnih igara i pesama „Đenđešbokreta“ i „Durindo“. Tokom godine, „Tamaši Aron“ redovno priređuje programe povodom praznika ili pak obeležavanja seoske slave Kirvaj.

Značajne uspehe niže i slovačko kulturno-prosvetno društvo „Đetvan“, osnovano 1975. na inicijativu meštana slovačke nacionalnosti. Društvo danas ima oko 350 članova, a njih oko stotinak aktivno radi. Uglavnom su to deca i omladina. Svoje umeće i talenat prezentuju u okviru nekoliko sekcija, a to su: folklorna, pozorišna, muzička, literarna, likovna, etnografska i sekcija vezilja. U „Đetvanu“ se svake godine pripreme dve do tri pozorišne premijere. Društvo redovno učestvuje na raznim pozorišnim festivalima, kao i na opštinskim i zonskim smotrama. Folklorna sekcija se predstavlja na prestižnim festivalima „Tancuj, tancuj“ i „Zlata brana“, a muzička, sa solistima ili grupama pevača nastupa na smotrama u našoj zemlji i inostranstvu.

Amateri iz „Đetvana“ redovno učestvuju na brojnim manifestacijama u Vojlovici, Pančevu i drugim gradovima. Mnogi članovi društva su dobitnici nagrada, priznanja, medalja i diploma za svoju aktivnost i požrtvovan rad.

Manifestacija „Žetelački dani” u Vojlovici će se dogodine održati po jubilarni 30. put. U ovoj reportaži sigurno ste pronašli sijaset razloga da narednog leta nikako ne propustite priliku da budete deo ove svečanosti kakvoj se teško može pronaći slična…

Copyright © 2021 zdravopancevo.rs. All Rights Reserved/Sva prava zaštićena. U slučaju preuzimanja, prethodno pogledajte Uslove korišćenja.
Podeli: